Petrovsko 1, 49234 Petrovsko
Tel: 049/348-196

Župa

Događanja


pregled događanja

Anketa

Koliko često posjećujete ovu stranicu?
  Redovito

  Često

  Rijetko


Rezultati

Kapelice

Kapela sv. Justa Mučenika

U pisanim izvorima prvi opis kapele sv. Justa, koja je sagrađena na obroncima Brezovice, potječe iz 1661. godine. Uzgredno spominjanje njezina naziva pronalazimo u pisanim izvorima nešto ranije. Naime, 1590. godine, zbog stalnih svađa oko točnosti granica krapinskog trgovišta, prišlo se njihovom utvrđivanju. Pouzdanici zagrebačkog Kaptola, koji su bili određeni za taj posao, sazovu svjedoke, njih 27, kako bi se utvrdile točne međe. O tom utvrđivanju granica krapinskog trgovišta dr. Stjepan Ortner piše: «Prvi je bio saslušan svjedok Gjuro Oderjan iz Pristave. Bijaše kmet crkve sv. Nikole, starac od 60 godina. Kako je pobirao crkvenu desetinu u trgovištu i kotaru krapinskom, dobro je poznavao dokle sežu i međe njegove. Ove je međe opisao Oderjan ovako:
Počevši od prijelaza Popovečki Brod zvanog ide međa na jug do bare Čemec. Odavde se uspinje na brijeg koji se zove Kolotač, pa onda dosta daleko od brijega Logar, odakle se spušta do potoka Bitičanje zvanog. Uz taj potok ide međa do brijega Vrhovci zvanog, prema zapadu, odakle se spušta do rijeke Rovenski potok (mjesto Rovno) zvane, te po toj rijeci silazi do sjevernog dijela... Počevši na južnoj strani pri dolini Ivanušev dol, ide međa do brijega Prekrižje. (A to «prekrižje Petrovsko iznad sv. Benedikta» spominje se 1749. prilikom suđenja vješticama «da su se na tom mjestu okupljale» - op. a.)

Odavle ide međa do kapele sv. Jodoka (sv. Justa) pa odanle silazi kraj javne ceste k dolini Bre-zovica zvanoj. Zatim ide međa do rijeke Hlevnički potok zvane (Mjesto Hlevnica je u općini Đurmanec — op. a.)... Tada utvrđene granice potvrdio je 1590. godine kralj Rudolf II...»

Kapelu sv. Justa je 1661. opisao vizitator: «Ova najstarija kapela iz temelja je dobro sagrađena i dosta prostrana. Svetište je pod boltom dobro ukrašeno. Nad lađom je tabulat koji je napravio stolar. Zidovi su ožbukani. Ima dvoja vrata s bravama. Sakristija je prizidana s lijeve strane, također pod boltom. Iznad je tornjić. Jedno zvono...
Kapela ima četiri oltara. Veliki je podignut u čast sv. Jakobu. U lađi su oltari svete Lucije, svete Gertrude i svetog Ilije. Na strani poslanice je oltar sv. Justa, mučenika, naslikan na daski. I na oltaru je slika sv. Ilije na daski i Bl. Djevice Marije.
Kapela ima jedan srebrni kalež, pozlaćen. Raspelo, četiri svijećnjaka, drvena, pozlaćena.» Prema spomenutom opisu pohoditelja 1676. izgleda da je kapela sv. Justa bila građena u gotičkom stilu. Prvotno je sigurno služila i kao župna crkva. Nalazila se na dosta nepristupačnom mjestu pa su je svećenici sve više zapuštali. Godine 1726. je izgorjela i premda je bila tada popravljena, sve se manje koristi i 1771. bila je posve zapuštena. Na Beyschlagovoj karti od 1801. zabilježena je, a vojničke karte bilježe je kao ruševinu. Danas je na njenom mjestu hrpa kamenja i veoma malo zida, zapisano je u Vjesniku Hrv. arheološkog društva, Zagreb, sv. XIII, 1913.

U vezi s kapelom sv. Jušta ili Jodoka na proplanku Prakulje, kod sela Podgaj Petrovski — Gornji Benkovec, vrijedno je iznijeti svjedočanstvo Stanka Leljaka, koji je umro 1972. godine u Krapini, a kojeg je zapisao o. Cvekan:
«...Jušt — tu je sada šikara. Prije u davno vrijeme postojala je tu kapela "Sveti Duh". Tu ima ostataka kamenja od porušene kapele. Blizu toga sada vidljivoga kamenja spušta se brežuljak u nizu kuda ide put u selo Podgaj. Tu je za vrijeme moga djetinjstva u noći u mlade dane (u dane mladog mjeseca) gorio oganj kao širok grm i dizao se u vis okruglo, a boje pisane: bijela, zlatna, zelena, roza, crvena, plava itd. Plamen se dizao u vis, spuštao se i lagano vrtio, tako da je bilo moći vidjeti i dobro raspoznati boje. U mlade dane na početku premlađenog mjeseca — u noći od jedan do dva sata viđen je taj oganj.

Ja sam od rodne kuće mnogo puta, kao dječak, gledao taj oganj. Ako su moja braća spavala, ja sam ih probudio i svi smo zajedno gledali, a oni su mnogi put mene probudili da promatram. Za ono vrijeme to je bila jedna obična skaza jer se je tada svaki dan tako nešto zbivalo pa se tome nitko i nije posebno čudio. No, za današnje vrijeme to bi bilo pravo čudo. S toga brijega je vidik na sve strane Zagorja. Spomenuti su ogenj ljudi viđali sve do kraja I. svjetskog rata. Ta prikaza ognja — bila je svakom čovjeku u navedeno doba noći vidljiva...

Stari ljudi pričaju o tom ognju i ovako: «Tu su na mjestu ognja bili zakopani novci — zlatnici, cekini, srebro itd. pa taj oganj pokazuje da tu cvatu ti ukopani novci. Time oganj pokazuje da bi trebalo te novce osloboditi, prisvojiti. Tko bi se u to ufao ići u ono doba noći tamo na to mjesto kopati — da bi iskopao novce. Ali tamo, kad bi otkopao do novaca, ne bi znao što mora činiti i reći i novci bi onda još sto puta dublje potonuli. Jer kad se novac otkopa, vidljivo se tamo stvore ljudi, a to su đavoli. Tada se stavljaju pitanja i odgovori. Ne može li se uspjeti pitati i odgovoriti tada nastane strah, a kad bi ti ljudi znali, kako se pita i odgovara đavolima, onda bi im đavoli dali taj novac, ali bi morali i potpisati da su pristaše đavla jer đavo drugačije ne da novac. Takvo sastajanje đavla i ljudi za novac — takav sastanak zvao se RIS.

«U takav RIS, ali na drugom mjestu, upao je čovjek iz Štuparja kojeg sam poznavao, a zvao se prezimenom Škrnjug. Taj je na takvom sastanku nastradao time, da su mu svi vlasi iz glave otpali. Imao je golu glavu. Nakon toga on je redovito svake nedjelje bio u crkvi u Petrovskom.» Josip Presečki iz Petrovskog, pripovijeda kako je njemu njegov otac pričao da su ljudi viđali navečer na mjestu gdje je nekad bila crkva sv. Jušt da su gorjele svijeće i da su to viđali samo dobri ljudi...

Stanko Mužar iz Podgaja pripovijeda da su ljudi viđali navečer kako je iznad proplanka Prakulje, gdje je bila crkva sv. Jušt, gorio luster s mnogo svijeća i da su čuli svećenikov glas kako pjeva crkvene melodije na latinskom kao da služi misu... Isti Mužar je iz Podgaja svjedočio da ima pred svojom kućom, uz zid ugrađen (prizemno kod podruma), isklesan kamen koji je donio s mjesta gdje je nekad stajala kapela sv. Jušta. Taj je kamen vjerojatno bio ispod kamena ili drvenog stupa na ulazu u crkvu (sličan kapitelu). Na vrhu proplanka Prakulja ima još vrlo malo razbacanog kamenja jer su stanovnici okolnih sela odvezli sav građevni materijal u razdoblju dvjesto godina, otkako je porušena crkva. Kompleks zemljišta cijelog proplanka je «općenito», bolje rečeno ničije i svačije. Tu mještani pasu goveda među kržljavim grmljem.

Stanko Mužar tvrdi da je prije više godina među kamenjem našao komadiće oslikana stakla u više boja. Smatra da je to staklo od crkvenih prozora, tzv. «vitraža». On je rekao da je uz tu crkvu bila župa koja je kasnije pripojena župi Konoba — Petrovsko. To isto je tvrdio i Janko Presečki iz Petrovskog.

Prema veličini izvorne crkve sv. Jušta ili sv. Justinijana kako to tvrdi bilježnik Valent Runbal (Rumbak), mogla je biti župna crkva čak i proštenište Svetoga Duha. No, zanimljivo je da se u Konobi od 1334. spominje zaštitnik crkve sv. Petar, apostol, kao i onda kad je sagrađena današnja župna crkva, prostorno znatno manja od crkve sv. Jušta i da se 1661. i 1676. spominje kao filijalna kapela bez oznake što je u prošlosti bila. Pojava svjetla na mjestu ruševina spomenute kapele sv. Jušta, javlja se za mladog mjeseca. Dalo bi se naslutiti da se ta pojava može povezati s oznakama takozvane mjesečeve magije (magia lunaris) gdje pojedine osobe povezane s đavlom mogu činiti neka zla i štetu ljudima. Na području Konobe bilo je vlastelinskih kurija i vlastelinskih dvorova. Bavljenje spiritizmom česta je pojava dokonih gospodara tih kurija i vlastelinskih dvorova», napisao je o. Cvekan.»

Kapela (Crkva) sv. Benedikta

Sadašnja kapela sv. Benedikta sagrađena je nakon 1749., a prije 1758. (vjerojatno 1755. — 1756.) jer te godine pohoditelj biogradski nadbiskup Paxi bilježi: «Haec capella ab ultima... Ova kapela poslije posljednjeg pohoda obzirom na zid sva je dovršena i šundrom pokrita, svetište pak će doskora biti pod boltom, sada se ne priprema ništa, osim da se iznutra obijeli.» Iz ovoga proizlazi da je ova kapela sagrađena u vrijeme župnika Martina Funteka i da je do 1761. i dovršena. U razdoblju 1761. — 1768. napravljena je nova propovjedaonica i oslikana su dva oltara. Pohoditelj 1777. piše da je ova kapela «sva na svetištu i lađi prekrita, a za potpuno dovršenje tomja, sagrađena 1771., još čeka.» Iz opisa načinjenog 1786. godine saznajemo niz korisnih podataka o ovoj kapeli. «Na osami je, u slikovitom okružju, danas na groblju. Okružena divljim kestenovima i vinogradima. Svetište je boltano, a jednako i lađa. Svetište je 5 m dugo, a 4,20 široko. Lađa je za 5 m skraćena i sada ima 7,60 m duljine, a 6,10 m širine; izvana širina lađe je 9,30 m, a duljina 7,60 m. Debljina zida 1,20 do 1,30 m... Sagrađena je tako da je ulaz sa zapadne strane, a svetište s istočne strane. Sa sjeverne strane je poljs- ki put, a oko crkve sa zapadne i sjeverne strane su debla krošnjastih divljih kestenova - dokaz da je to proštenjarska crkva. Budući da je tu i selo Benkovec, znači, da je crkva sv. Benedikta starija od naselja koje nosi njezino ime,» citat je iz knjige «Konoba drukčije Petrovsko». Zbog veličine ili kakvog drugog razloga, o. Cvekan, ovaj vjerski objekt, ponekad naziva kapela, a ponekad crkva.

To je jednobrodna građevina, čvrstih, od kamena izgrađenih zidova. Apsida završava polukružno, a na fasadi su bili pilastri i jedan veći prozor koji je osvjetljavao kor. Na desnom zidu ima jedan veći prozor. Središnje je od cigle sazidana oltarna menza koja počiva na dvije stepenice. Iznad menze na zidu je naslikan oltarni retabl, gdje se središnje nalazi na zidu slika sv. Benedikta, oplata u profiliranoj rami napravljenoj od gipsa i obojenoj. Svetac je postavljen središnje, a u visini glave, obostrano, lebde po dva krilata anđela. S obje strane slike naslikan je po jedan stup, a uz stup je desno naslikan sv. Donat, biskup, a lijevo je sv. Blaž, biskup. Sve je izblijedjelo i ruševno.

Lađa je izvorno imala oko 13 metara i tri prozora na južnom zidu. Budući da je crkva sv. Benedikta sa zapadne strane jako oštećena, crkva je zajedno s korom za 5 m skraćena. Sazidana je nova fasada na kojoj je postavljen veći prozor i ulazna vrata i nad vratima mala nadstrešnica. Ispod trijumfalnog luka s desne i lijeve strane, malo ukošeno, sazidan je oltarni stol, masivan od cigle, na jednoj stepenici. Povrh stola naslikani su barokni retabli. S desne strane je oltar sv. Barbare — svetica drži kalež. Oko slike je iz gipsa napravljena profilirana rama i oboj ena. Na svakoj strani slike naslikan je po jedan barokni stup. Crkva je popločena velikim kamenim pločama. Svod je bačvasti sa susvodnicima. Kora nema — uklonjen je prilikom smanjivanja crkve. Na sredini trijumfalnog luka nekad je stajao natpis: «Uzmite aldov i uniđite u predvor njegov. Klanjajte se gospodinu u svetom mjestu njegovu. Unići ću u kuću tvoju sa aldovi goručimi. Zveršiti hoću Tebi zagovore moje iskrene i povolne aldove. Tebi poklonio budem. Ponovleno za Ž. J. V. ( za župnika Ivana Vrša) 1892.» (Aldov, aldovati — živo se žrtvovati — op. a.) Prema zapisima pohoditelja 1786. uz kapelu je bila pripadajuća joj kuća i klijet pod boltom iz čvrste hrastovine. Posjedovala je i vinograd na pet kopača. Od patrona Julija Keglevića godišnje je dobivala 40 fl i montarinu — 15 pinta vina i 15 fl.

Halperova Kapela (Škarićevo)

Kapelu je dao sagraditi Eduard Halper — Sigetski. (O toj obitelji više u poglavlju «Područna škola Škarićevo».) Ta je kapela, uz uobičajena drvena raspela na raskrižjima putova, dugo vremena bila jedini veći vjerski objekt na jugoistočnom dijelu petrovske župe (do izgradnje kapelice u Vidovcu Krapinskom). To je zapravo mauzolej obitelji Halper u obliku male neogotičke kapele koja je sagrađena 1877. godine. U unutrašnjosti je sentimentalni motiv baklji okrenutih na dolje koje simboliziraju oborene živote.

Godinama je uz Halperovu kapelicu o. Đuro Đurin držao vjeronauk pripremajući mlade iz sela Škarićevo i Petrovski Vidovec za Prvu pričest i Svetu potvrdu. Isto tako, mnoge pokojnike iz Škarićeva do izgradnje i korištenja mrtvačnice na Petrovskom ispraćala su zvona ove kapelice.

U Škarićevom je nekad postojala i kapela sv. Grgura. Podignuta je između 1640. — 1675., a stajala je, kako svjedoči zapisnik vizite: «... na Poljani, na međi Krapinsko -Topličke i Petrovske župe (in Pollyana, alias in metalibus 11. Trinitatis in Tednicio Krapinetikus ae. s. Petri in Konoba) te općine Čret, nad kućom Kranjčec. Kapela je bila drvena, postavljena na visokom, do polov- ice zidanom, temelju... Pred kapelom stajalo je zidano predvorje, također opekom taracano, a nad njim se dizao drveni tornjić sa zvoncem 70 funti teškim (zapisano je 1676.) U kapeli se nalazila jedna grobnica u koju se moglo ukopati 3 — 4 osobe. Uz kapelu nalazi se godine 1729. sakristija, dva oltara, glavni u kapeli i oltar sv. Juraja u predvorju. Šikutor Juraj Dudić dao je, 1745., načiniti novi toranj od hrastovih daščica i cijelu kapelu pokrio troškom od 83 forinti i pet groša. Oko 1765. cijela kapela je popravljena; dobila novo zidano svetište i tarac od kamena... Od nekretnina posjedovala je samo jednu ral oranice i jednog kmeta. Služba Božja vršila se ovdje na god kapele i na Miholje.

Oko kapele bilo je groblje koje je stajalo bez ikakve ograde, a na njemu su pokapali okolišne župljane i nekoje iz župe Konoba, naročito iz Škarićeva. Na mjestu ove kapele, postavljen je, 1856. (blagoslovljen 19. lipnja), novi križ kojeg postaviše mjesni žitelji, osobito Pavao i Mihalj Kranjčec, koji se obvezaše da će ga ubuduće održavati.

Kapela Majke Božje Lurdske (Goričanovec)

Među udaljenija naselja koja obuhvaća župa Petrovsko ubraja se i područje naselja Goričanovec (Prema političkoj podjeli to je područje Općine Đurmanec.). Ova kapelica najprije je imala sagrađen samo prostor u kojem je bio, 1940. godine, postavljen kip Majke Božje Lurdske. Tada ovdje nije bilo nikakve ceste, nego tek običan kolni put. Materijal za zidanje iskopan je na Brezovici, a na ovo su ga mjesto ljudi nosili u putama. To nam je ispričao Slavko Peček. Uz njega organizatori te gradnje bili su Ivan, Mirko i Josip Peček, a pomagali su i drugi. I tako je ta mala kapelica, zapravo poklonac, tu sta- jala sve do osamdesetih godina prošloga stoljeća kada je gospodin Slavko Peček zajedno s ondašnjim petrovskim župnikom o. Đurom Đurinom pokrenuo akciju za izgradnju tornja i postavljanje zvona jer se do onda «nekaj takvoga u ovom kraju nije moglo čujti.»

Pečkova Kapelica (Preseka)

Ovu kapelicu sagradili su članovi obitelji Peček. Povod tome bila je mlada misa koju je 8. travnja 1912. na Petrovskom služio mladi svećenik Stjepan Peček, rođen u Preseki. Prošle godine kapelica je obnovljena, a tim je povodom tu održano i misno slavlje koje je predvodio prof. dr. Adalbert Rebić, redovni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Bila je to, zapravo, spomen misa, održana 10. kolovoza 2008., za sve one kojih više nema, a s njima je mali Adalbert provodio dio svojega djetinjstva. Naime, njegova majka bila je iz Preseke, a da odabere svećeničko zvanje najviše je na njega utjecao ujak — svećenik Stjepan Peček. Msgr. Rebić najavio je ponovni dolazak, ako ne prije, a onda 2012., na obilježavanje stote obljetnice izgradnje kapelice.

Kapela Sv. Ivana Krstitelja (Gredenec)

Kapela u Gredencu sagrađena je početkom posljednjeg desetljeća prošloga stoljeća i posvećena je sv. Ivanu Krstitelju. Inače, na zapadnom području ove župe ovo je jedini takav veći vjerski objekt. Put na misu u Petrovsko odavde je dosta dalek, tako da je povremeno, nedjeljama ili blagdanima, ova kapelica mjesto kamo vjernici dolaze na misu. Kapelica je sagrađena novčanim odricanjem, odnosno davanjem te sudjelovanjem u gradnji domicilnog stanovništva. Blagoslovio ju je oko 1995. godine tadašnji vetrovski župnik pater Daroslav Miklaušić.

Kapela Srca Isusova (Vidovec Krapinski)

U središtu Krapinskog Vidovca, na zemljištu koje ima lokalni naziv Gradinje, sagrađena je 1973. godine mala kapelica — poklonac. Na tom je mjestu odnekad bilo raspelo. Sadašnju kapelicu podigli su sami stanovnici Krapinskog i Petrovskog Vidovca.

Kapela Sv. Antuna Padovanskog (Preseka)

Obećanje ili kako se to kaže, zagovor o gradnji kapele dugo je tinjao u mislima Antuna Presečkog. Bio je to zagovor na Božjem daru, djeci i unucima, jer mladi su pravo istinsko bogatstvo koje zaslužuje taj znak pažnje. Izvršenje obećanja, danog prije više godina, pobudilo je rođenje unuka Antonija — Antuna. Kapelica je posvećena sv. Antunu Padovanskom. Njezina izgradnja odvijala se najvećim dijelom po sistemu «sam svoj majstor». Uz gospodina Antuna u tome je sudjelovala cijela obitelj, rođaci, prijatelji. U samo uređenje i poboljšanje njezinog izgleda uključili su se i kipari koji su u Preseki, gdje je kapelica sagrađena, i te godine sudjelovali na tradicionalnoj likovnoj koloniji. Oni su izradili oltar, postaje Križnog puta, ulazna vrata.