Petrovsko 1, 49234 Petrovsko
Tel: 049/348-196

Župa

Događanja


pregled događanja

Anketa

Koliko često posjećujete ovu stranicu?
  Redovito

  Često

  Rijetko


Rezultati

Župna crkva Svetog Petra

U upoznavanju s prošlošću ovoga kraja, svakako je nezaobilazna i povijest crkve sv. Petra. Prije nego kažemo nešto više o tome, slijedi mali uvod. O tome poučno, u knjizi «Konoba drukčije Petrovsko», piše o. Paškal Cvekan: «Vjersko središte okupljanja Božjega naroda u svakoj pravno osnovanoj katoličkoj župi je kuća Božja — Crkva. Prema indogermanskom prajeziku, riječ «grha» označavala je mjesto, prostoriju u kući, gdje se zaj ednica okupljala na blagovanju i ostalim zajedničkim sastancima. Razvojnim putem od «grha» nastala je riječ «giriha», na njemačkom «kirhe», «čerč» u engleskom, pa u slavenskom «crkev, cirkva» i naški crkva. Dosljedno ta riječ označuje i vjerničko sabiralište, skup, zbor. Na isti način od grčke riječi «enkaleo» - sazivati, zvati na skup, dolazi i latinska riječ ecclesia koja označuje zbor, mjesto sabiranja vjernika na Božje čine...»

Crtež župne crkve i njezinih temelja. Knjiga «Spomenici kotara Krapina i Zlatar», Đ. Szabo, Zagreb, 7974. Na zaravanku brežuljka, koji je 42 metra dug, a 28 metara širok, smještena je stara župna crkva svetog Petra, apostola u Konobi. To je mala građevina i po nekim značajkama u stilu gotike podignuta. Ima nadsvođeno svetište mrežasto oblikovano. Zatvoreno je s tri stranice osmerokuta koje pojačavaju izvana grubi i debeli, kasnije podignuti, otpornjaci. Iza svetišta, koje završava gotički oblikovanim trijumfalnim vijencem, nalazi se tijelo crkve ili lađa. Ona je izvorno bila pod drvenim, ravnim tabu- latom, oslikana, a danas je zidana bačvasta bolta nad lađom i nad korom.

Crkva je položena u smjeru istok — zapad. Svetište je na istočnoj, a ulaz u crkvu sa zapadne strane. Sakristija je prizidana sa sjeverne strane uz svetište dok je toranj sa zapadne strane uzidan u pročelje crkve. Ispod čvrsto zidanog tornja su glavna vrata u crkvu. Dvokrilna su, širine 1,50 metra. Zidovi crkve su masivni oko 1,30 metra. Dužina svetišta je 9,40 m, a širina 6,20 m. Dužina lađe je 12,10 m, a širina 12 m. Visina svetišta je 7 m, a u lađi 8 metara.

Razmjerno mala, župna crkva u Konobi ima neobično pročelje koje se ističe među crkvama gotičkog stila u Zagorju. Neobičnost, koja bode u oči, sastoji se u tome što je u pročelje crkve uzidan snažan, širok i onizak toranj središnje postavljen, na kojemu su u prizemlju velika ulazna dvokrilna vrata s polukružnim završetkom, a u katu tornja je kor s jednim većim prozorom. S obje strane tornja nalaze se po jedna ulazna vrata, 1,20 m široka, s ravnim završetkom. Iznad tih vrata je mali prozor s polukružnim završetkom. Povrh toga prozorčića načinjena je oveća niša, polukružnog završetka, prazna, vjerojatno predviđena za postavljanje nekog kipa. Pročelje, kao ravna ploha s masivnim tornjem u sredini, nadvišeno je zidanim dijelom tornja visine oko tri metra. Na tome zidanom dijelu tornja je središnji veliki prozor s polukružnim završetkom. Na tom katu smještena su zvona. Iznad zidanog di- jela tornja nalazi se drvena barokno oblikovana kapa koja harmonijski djeluje. Na kruškolikom dijelu kape je vretenasti završetak s jabukom i križem na kojem je u 16 stoljeću bio pijetao...» Budući da se u pohodu arhiđakona župi u Konobi od 1661. i dalje spominje toranj uzidan u pročelje crkve, a uz to i dvoja vrata na pročelju crkve, koja se dobro zatvaraju, zaključujemo da se do 1785. uz toranj crkve s lijeve strane ne nalazi treći dio pročelja. Godine 1785. gospodin župnik Josip Spinderle dao je uz toranj s lijeve strane sazidati kapelu sv. Križa i stavio je pod boltu. U nju je postavio i mali oltarić. Tako je pročelje crkve u Konobi dobilo svoj današnji oblik.

Dvanaest godina kasnije — 23. siječnja 1677. — crkvu u župi Konoba pohodi arhiđakon uz pratnju krapinskog župnika Đure Verchoveckog te Martina, Karla i Luke Verhovechya, dušobrižnika kaštela Gorice (Pregrada) i posebnog predstavnika Rozine Ratkay, udovice Ladislava Keglevića. Konoba pripada Varaždinskoj županiji. Iz te vizitacije izdvajamo dio opisa tadašnjeg izgleda crkve: «...Toranj je nad fasadom crkve. Ima tri zvona, jedno veliko i dva mala, blagoslovljeni su. Da li je ova crkva posvećena ispitivali su krapinski župnik Ciboci i Nikola Jagušić, nekada župnik u Konobi. Posveta je sumnjiva jer i danas ima na glavnom oltaru portatile (pomični posvećeni kamen s moćima). Patrocinij — blagdan zaštitnika slavi se na Petrovo, a posvetilo na četvrtu nedjelju po Uskrsu...Presveto se čuva u drvenom svetohraništu velikoga oltara u malom kaležu, pokrivenom patenom... Od svetog posuđa crkva ima jedan kalež od pozlaćena srebra i malu jednostavnu pokaznicu. Ima malo raspelo pozlaćeno, četiri zvončića, kadionicu, dva raspela drvena — veća i dva raspela drvena - manja. Groblje je kod crkve, ozidano, ali ruševno. Župni dvor je mali, prizemnica, pokriven slamom, ruševan. Štagalj je mali kao i staja. Vrt blizu kuće. Župnik je Luka Hrenossich, svršio logiku i kazuistiku, malog znanja, 35 g. star, a župom upravlja 7 godina. Ima jednog slugu. Narod je sav katolički i za Uskrs se sav ispovijeda. Poroka nema. Tri su muškarca napustila svoje žene. Ne tuže se na župnika.»

Na tornju se, 1677., spominju tri zvona, veliko i dva mala. Sva tri bila su blagoslovljena. Župnik Martin Funtek je 1756. iz dva stara zvona, uz dodatak materijala, dao u Grazu nabaviti tri nova. Na velikom zvonu pisalo je: «Martin Felt hat mich gegossen in Graz 1750. Miserere nobis pro nobis.» Zvona su za vrijeme I. svjetskog rata 1916. skinuta s tornja. Danas crkva u Petrovskom ima dva zvona.

Župna crkva sv. Petra snimljena sredinom prošlog stoljeća (iz obiteljskog albuma Nevenke Žigman). Na fotografiji desnoje današnji izgled. Oko crkve je ureclen pločnik, obnovljena je i fasada. Desno, u prvom planu, je mlada (2007.) posadena lipa na mjesto stare koju je, zajedno s kipovima od terakote, srušila bura.

«Uočljivo je da sve crkve, kao kuće Božje i kao mjesta javnog bogoslužja, imaju posebno uređenu unutrašnjost. Tu se često, npr. kod namještaja, više gleda na ljepotu, nego na praktičnost upotrebe. Crkve iz toga vremena, s područja Zagorja, uglavnom su izgrađene u gotičkom stilu. No, unutrašnjost tih crkava poprima novi stil vremena 17. i 18. stoljeća, a to je vrijeme baroka, rokokoa.

U našim krajevima na ta kretanja veliki utjecaj ima austrijsko graditeljstvo, kiparstvo i slikarstvo. U Zagorje su dolazili majstori iz svih većih mjesta koja okružuju ovo područje (Graz, Maribor, Celje, Varaždin, Zagreb...) koji su po narudžbama plemića i župnika gradili i oslikavali crkve, izrađivali u njima bogato izrezbarene oltare ukrašavane lijepo izrađenim kipovima. Uz te, strane, nisu zaostajali ni domaći majstori — kipari, stolari, rezbari, pozlatari... Jedan od takvih primjera, u kojemu su trag ostavile ruke raznih majstora, je i barokizirana crkva sv. Petra, apostola, u Petrovskom.

Je li ona, kada se 1334. prvi put spominje u pisanim izvorima, bila drvena ili zidana nije poznato. Iz opisa nastalog tristotinjak godina kasnije više saznajemo o njezinom unutrašnjem izgledu. Opis počinjemo s oltarom jer je to mjesto kamo po ulasku najprije svrne naš pogled.» O njegovom izgledu Cvekan piše kako «1665. godine arhiđakon spominje da je veliki oltar bio drven, a na njemu su bila četiri drvena svijećnjaka i drveni križ. Nakon što je cijelu crkvu obnovio župnik Martin Funtek, arhiđakon je 9. lipnja 1756. zapisao: Našao sam novi veliki oltar sv. Petra, apostola. Pribavljen je kao djelo kipara i stolara, elegantno. Ima dva kata. Oltarni stol je zidan, ali sav drvom okružen, stolarski rad. Menza je 227 cm duga, 64 cm široka, od zemlje do vrha menze je 142 cm. Oltarni stol s prednje strane ima dvije stepenice. Preko cijele strane zadnjeg zida svetišta smješten je oltarni retabl.

U sredini kata sv. Petar klečeći prima od Krista Gospodina ključeve u slavi. U gornjem pak katu nebeski Otac također u slavi. U oba kata spomenuti kipovi su djelo kipara. U gornjem katu na desnoj strani su kipovi sv. Joakim, sv. Barbara i sv. Ivan Nepomuk. Središnje je svetohranište djelo kipara i stolara, dosta umjetnički izrađeno. Stol oltara sav je drvom obučen, stolarski rad. Što se izradbe oltara, bojenja i pozlate tiče, račun su isplatili gospodin župnik i patron crkve. Na desnoj strani crkve jednako novi oltar B1. Djevice Marije, sav obojen i pozlaćen također elegantan. Središnji je kip B1. Djevice, a na obje strane tri krilata anđela i dva kipa. Na desnoj strani sv. Stjepan Prvomučenik, a na lijevoj pak sv. Marija Magdalena.

Na desnoj strani u sredini nastojanjem gospodina župnika nastala je nova propovjedaonica, lijepih proporcija kao djelo stolara, koja je također sva obojena, na određenim mjestima i sva pozlaćena. Iznad nje vidljiv je baldahin novi iz dasaka po stolaru izrađen, sav obojen i pozlaćen, služi za procesije s Presvetim sakramentom i votivnim ophodima. Kor je također drven, iznova obojen i na određenim mjestima pozlaćen. Na vanjskoj strani vidi se 12 slika apostola naslikanih... Za crkvu su nabavljena i nova sedilia — stolica za sjedenje svećenika kod svečanih misa... Krovište na crkvi i svetištu većim dijelom su obnovljeni. U tornju stupovi zvona napravljeni su iz hrastovine. Od tri zvona, stara dva su prelijana uz dodatak u Grazu...»

Oltar Majke Božje spominje se 1661. Ovaj u sadašnjem obliku podignut je 1756. i smješten je u ladi na južnom zidu. Oltar svetog Valentina iz istog je vremena, a nalazi se na sjevernoj strani lade. Ova su dva oltara istovjetna po načinu izrade, stoga se može pretpostaviti da su nastali u istoj majstorskoj radionici.

U «Pregledu spomenika skulpture i drvorezbarstva 17. i 18. stoljeća u središnjem dijelu Hrvatskog zagorja, Zagreb», 1978. nalazimo opis oltara koji je napisala dr. Doris Baričević: «Nad visokim postamentom razvija se u širinu srednji dio retabla s po tri stupa sa svake strane središnje niše. Među stupovima otvaraju se dva segmentna lukovima zaključena prostora za figure. Na stupove je položeno snažno, valovito gređe. Visoko podnožje probijeno je sa strane vratima ophoda čiji segmentni zaključci zasijecaju u predelu. Da bi zatvorio širinu svetišta, retabl se naglašeno raz- vija u širinu u valovitoj liniji, zahvaljujući tome da dva stupa jače istupaju u prostor, dok se središnji dio lagano uvija. Atektonski dekorativno komponirana, atika penje se u vis praćena volutama. Tu u nebeskoj gloriji s mnoštvom anđela, oblaka i zraka stoluje Bog Otac. Ispod njega odvija se u središnjoj niši retabla prizor predaje nebeskih ključeva s Kristom i Petrom, kojem postrance asistiraju Joakim i Ana. U interkolumnim prostorima sa strane stoje kipovi Barbare i Ivana Nepomuka lijevo, a Pavao i Franjo Ksaverski su desno...» Prema mišljenju dr. Doris Baričević, oltar je djelo zagrebačkog kipara Antuna Reinera.

Od Cvekana dalje saznajemo da je ovaj oltar obojen i pozlaćen prije 1761. jer te godine pohoditelj bilježi da je elegantni glavni oltar dovršen. U kartuši glavnog oltara prema Kukuljeviću stoji napi- sano: «Domine Momento S.F. 1758. Ren 1856... Ispod trijumfalnog vijenca s južne strane na stijeni stupa nalazi se kip Žalosne Gospe. Gospa je u sjedećem stavu. Visina 93 cm, a u podnožju 47 cm... U desnoj ruci drži bijeli rubac, a preko gornjeg dijela dlana ruke položen je dlan lijeve ruke. Ovako prekriženi dlanovi ruku s

tužnim izrazom lica prikazuju držanje žena koje trpe. O tome kipu postoji legenda. Navodno se nalazio u staroj crkvi svetog Jošta u kojoj se u starini slavilo proštenjarsko štovanje Duha Svetoga. Kad se ta crkva zbog nemara župnika u Konobi počela rušiti, našao se netko iz Krap- ine, koji je taj kip htio spasiti i u Krapinu odnijeti. Kad je taj kip donesen do potoka koji dijeli župu Krapinu od župe Konobe, taj kip je odjednom postao tako težak da ga preko potoka nisu mogli prenijeti. Ostavili su ga pa je taj kip postavljen u kapeli sv. Benedikta. Prije 50 godina (negdje oko četrdesetih godina prošloga stoljeća — op. a.) donijet je u župnu konobsku crkvu gdje se i sada nalazi...

Unutrašnjost Crkve ukrašavaju kip Žalosne Gospe, slike, raspela... U južnom koridoru crkve, gdje je danas uobičajeni ulaz s fasadne strane, župnik Josip Spinderle podigao je kapelu Svetog Križa i u njoj mali oltarić, slikarijom ukrašen. Tu se danas nalazi veliko, lijepo izrađeno raspelo dobra kipara. Kristovo tijelo obojeno, perizoma bijela, ima 225 cm duljine, a raspon ruku je 125 cm. Vjerojatno je iz 1786. godine. Drugo raspelo, manje, duljine je 75 cm, a raspon ruku je 62 cm, obojeno, perizoma bijela, lijepo, dobar kiparski rad. Nalazi se u sjevernom koridoru crkve. Vjerojatno iz kapele Sv. Križa. Oba raspela vrijedan su barokni rad. Možda istog kipara...» Sakristija je prizidana tijelu crkve sa sjeverne strane. Izvana je duga 4,70 m, široka 3,90 m. Ima svoje krovište. Od starine se spominje kao tijesna i vlažna.